Kupusichi

Stihovi ove pjesme me samo podsjećaju kako sam tužna. Kako sam sama sebe uvalila u govna. Gledam slike s sata biologije. Na slikama smo Marta, Klara, Petra, Lucija…
I naravno ja. Ali sretna. Završetak škole. Samo nekoliko sati kasnije ,moje oči su pozelenile od suza a lice pocrvenilo. Ali nemam bistre suze , prozirne, nego crne. Crne suze , sve od šminke koju si stavljam, koja mi uništava kožu. Crni sloj olovke kojim stvaram iluziju o lijepo oblikovanim očima. Osjećam kako da sam zarobljena u kuli od pudera.
A zašto se šminkamo? Da djelujemo savršeno. Da sakrijemo prištiće, pa nisam ni prva a ni bome ni zadnja koja je dobila prištić. Po školskim veceima samo čuješ komentare poput «ajme dobila sam prištić, što ću sada??» ili «ajme gle kako sam debela , brzo moram na djetu»
Neki to govore samo zato da budu u centru pozornosti. Oni znaju da su prekrasni da imaju savršenu liniju. čim ugledaju fotić od nekud iskopaju svoje najbolju pozu , namjeste lice da izgleda savršeno, a onda nakon što zasvijetli bic odmah dotrče i dive se sami sebi , i uživaju u komentarima, koji su slučajni prolaznici rekli. Toliko su narcisoidni i egocentrični da ne primijete kad nekoga povrijede ili uvrijede. A kada to shvate onda dođu do tebe i zagrle te i prave se glupi!! Pa kasnije ja opet plačem i ne mogu vjerovati da mi je to netko napravio.
A to će vam napraviti osobe od kojih ste to najmanje očekivali.


«koje su to riječi koje su sišle meni s usana, ne poznajem ni jednu»


DoRiCa

jaooo.
blog nam je ono. banana.
eto. ja postala fejs adikted, pa zapustih blog.
a kae najgore opće neam inspiracie za pisat.
a tak dugo nisam pisala.
hm.
voc rong vit mi?
ne znam. otupila.



enivej.
u zadnje vrieme zapravo nisam ni imala vremena za pisat.
ni volje. za ništa.
imala sam nekakav čudan period.
tužan.
mračan.
znam. ne zvuči kao ja.
zašto?
ah. nakupilo se.
škola, glazbena, on...
on, da. on.
argh.
i još neke druge stvari.
bila sam pod stresom.
velikim stresom.
sve mie teško palo.
htjela sam se uhvatiti za dršku šarenog kišobrana i odletit.
visoko. u oblake.
i vratit se kad se sve rieši.
bez mene.
ali a-a. nou vej.
treba se suočit sa svim.
to i je najgore.
suočit se.
licem u lice.
s problemom.
kolko god to njegovo lice bilo ružno.
ali najvažnie je da je taj bed iza mene.
još uviek se nie sve riešilo, al eto me.
stara Klara se vratila s godišnjeg.
tue.
i uživa u ljetu i životu ko i uviek do sad.
sve će se to riešit.
liepo ili ružno.
glavno je da se rieši.
zato sam ja odlučila bit poduzetna i probat to riešit što prie.
takoe.
čim skupim muda.



dan škole.
oujea.
bilo je predobro.
ko i svake godine.
i osmaši nam idu.
još tjedan i pol.
i mi smo osmaši.
aime.
bolesno kolko vrieme u zadnje vrieme brzo prolazi.
baš ono.
bolesno.
ne znam.
čini mi se ko da prie nie bilo tak.
ko da je to od nedavno.
il sam ja opet zabriala.
za promjenu.



sjedim u tramvaju.
škiljim u suncem zagrianoj četrnaestici.
ujutro.
mrtva umorna.
sa klavira.
crne misli.
i umor koi me omotava svoim čvrstim rukama.
bez volje za danom koi je preda mnom.
i onako naslonjena na prozor tupo i prazno gledam aveniu dubrovnik.
kad ispred mene projuri kamion klara pekare na koem veliko piše:
Dobro jutro, Klara!
slatko se nasmiem i dobri stari opimizam se vrati u mene.
toliko o depri.
ne mogu ja to.
ne mogu predugo bit zbedirana.
to nisam ja.
zašto?
zbog takvih trenutaka.
uviek ih nađem.
uviek mi se dogode.
život je pun takvih trenutaka.
samo ih trebamo željet i tražit.



ljubi vas sve
Clarica

ok. ovaj blog je malo zapušten.
halo! klara. javi se! tvoj je red na napišeš post.
prije smo se svađale(ok ne svađale) riječkale oko
toga koja će pisati post. a sad? sad smo otkrile facebook.
blog nam više nije toliko zanimljiv.jel da? meni nije. al
je ipak jadničak ostao sam pa sam ja došla i napisala novi
doduše kratki post.
ja se vratim kad u ovom svijetu interneta pronađem svoju
zaljubljenu prijateljicu. do tada zbogom! :D

DoRiCa

zašto su svi tako nezadovoljni s sobom??
zašto svi drugima nabijaju komplekse kad su oni isti kao ti .ja.
zašto svi nisu empatični? zašto ne mogu uči drugima u cipele?
jer ne mare za njih! zašto?? to se i ja pitam!
svi zafrkavaju jednu djevojku u mom razredu zato što nema dobre ocjene.
oče li ikada ti ljudi shvatiti da ocjene nisu ogledalo tvoga znanja.
to što oni to sve naštrebaju napamet za jedan ili dva dana.
a kasnije to zaborave. To nije pamet to je… pa ne znam ni ja sama.
Dobro. Idemo se vratiti sada ovoj curi.
Ona ima prekrasnu dugu kosu. nije ni toliko ružna, koliko je ti drugi ljudi predstavljaju.
Ubiti ona je kao i svi mi drugi. Samo. Nema fanci odjeću i modernu frizuru.
Ali neki ne znaju da to nije odraz osobe, nego ljudi koji se brinu o njoj.
Ona stoji, kod stupa, sama, samcata. Nitko ne priča s njom. Ima prazan
pogled, koji stalno gleda u pod. Nešto razmišlja. Što? To nitko ne zna.
Samo ona. Ona jedina. Zašto? Jer je svi smatraju «nižim slojem» i ne žele pričati s njom jer bi im se ugled pokvario. Ma kakav ugled. Takvi ga ljudi ni nemaju.



Takvi ljudi su užasno sebični i narcisoidni. Uvijek imaju najnovije kolekcije robe, nove mobitele ,satove ,torbe… to što si ona to ne može priuštiti ne znači da je ona loša osoba!!
Upamtite to!
Nije ona ništa gora ni bolja od vas!! Ona je jednaka. Čovjek. Koji zaslužuje imati prijatelje.
Koji zaslužuje ljubav. Toplinu. Obitelj. Sve. Sve što i mi ostali.
Istina ima ona svoje mane, ali nitko nije savršen. Pa ni ti. Ni ja. Ni ona. Ni on.
Kad ona plače svi ju moraju tješiti. Ne samo pojedinci. Svi. kad ona je tužna svi je moraju
Oraspoložiti. Svi. kad ona dobije lošu ocjenu, svi joj moraju govoriti da to nije ništa , da se to može ispraviti. Svi. a oni. A oni koji nemaju ponosa joj priči, neka ne ni pokušavaju.
Oni će ispasti budale , sebični i loše osobe. Ne ona.


Ona je samo jedna mala točkica na ovome malom svijetu. Jednaka. Mala. Ista. Podržana.
Živahna. Tužna. Vesela. Zbedirana. Razigrana. Lijepa. Samopouzdana.
Ako želimo da ona bude takva i mi moramo nešto poduzeti. Pokazati joj da nam je stalo.
Da nije ostavljena. Sama. U drugom planu.
To što je neki nazivaju pogrdnim imenima je ne bi smjelo dirati. Ne bi se smjela uzrujavati.
One su budale. Budale nezadovoljne s svojim životom, pa idu uništavati tuđe.
Ljepše. Uzbudljivije.Ona je možda među tisuću zvijezda, ona najsjajnija, samo smo mi toliko bili opsjednuti
svojim sjajom da najsjajniju nismo ni primijetili.

DoRiCa